U ranom razdoblju svoje službe, Hristos se obraćao ljudima jednostavnim rečima tako da su svi Njegovi slušaoci mogli da shvate istine koje će ih umudriti za spasenje. Međutim, istina u mnogim srcima nije mogla da se ukoreni, pa je brzo nestajala. »Zato im govorim u pričama«, rekao je On, »jer gledajući ne vide, i čujući ne čuju niti razumeju… Jer je odrvenilo srce ovih ljudi, ušima teško čuju, i oči su svoje zatvorili.« (Matej 13,13-15)
Isus je želeo da pokrene ljude na istraživanje. Trudio se da pokrene bezbrižne i da im istinu utisne u srce. U Njegovo doba poučavanje pričama bilo je omiljeno, budilo je pažnju i poštovanje, ne samo među Jevrejima, već i među pripadnicima drugih naroda. Isus zato nije imao na raspolaganju neki drugi metod, uspešniji od ovog. Njegovi slušaoci mogli su da razumeju Njegove reči pod uslovom da su želeli da upoznaju ono što je božansko; On je uvek bio spreman da ih objasni iskrenim istraživačima.








